Kukuruz (Zea mays L.) se ubraja među najstarije kulture svijeta te je uz pšenicu i rižu jedna od najvažnijih prehrambenih biljaka koje čovječanstvo poznaje.
Svjetska je proizvodnja merkantilnog kukuruza proteklih godina u stalnom porastu tako da je u 2010., s ukupno 814 milijuna tona, dostigla rekordnu razinu. U odnosu na ostale žitarice, prema prinosu, kukuruz na ljestvici zauzima prvo mjesto, znatno ispred pšenice i riže. Kukuruz se u svijetu uzgaja na gotovo 160 milijuna hektara, a tomu valja dodati i proizvodnju silažnog kukuruza.
Za proizvodnju silažnog kukuruza u većini svjetskih zemalja nema pouzdanih statističkih podataka, ali procjenjuje se da se silažni kukuruz sije na površini od ukupno 12 milijuna hektara.
Zaštita kukuruza
Suzbijanje korova u kukuruzu jedna je od najvažnijih agrotehnoloških mjera. Budući da korovi zauzimaju prostor, hranjive sastojke, vodu i svjetlost, stvarajući uvjete za razvoj bolesti i štetočina, od iznimne je važnosti suzbiti korove tijekom prvih 3 – 5 tjedana nakon nicanja kukuruza.
Unatoč činjenici da na tržištu postoji velik broj herbicida u kukuruzu, inovativna rješenja, proizvodi s iznimno širokim spektrom djelovanja, kada to najmanje očekujemo, priroda nas iznenadi. Priroda uvijek kažnjava svaku ljudsku grešku. Zahvaljujući lošem plodoredu (česta monokultura), nekorištenju zemljišnih herbicida, neodgovarajućoj agrotehnici i na kraju nekritičkoj upotrebi određenih herbicida – pojavila se otpornost divljeg sirka na herbicide iz grupe sulfonilureje.
